Category Archives: Arheologija

Gradina na Bosutu i Dalmatsko-panonski ustanak

    Predstave koze i jarca na posudi sa GRadine  

     Naselje na Gradini je doživelo svoj urbanistički i kulturni vrhunac tokom perioda starijeg gvozdenog doba. Zahvaljujući izuzetno bogatom kulturnom sloju iz ovog perioda na Gradini, izdvojena je posebna grupa koja je po ovom lokalitetu nazvana Bosutska grupa. U okviru bosutske grupe otkrivene su tri razvojne faze: naselje tipa Kalakača, horizont naselja sa keramikom Basarabi stila, naselje sa kanelovanom keramikom i sivom keramikom „Sremske grupe“. Naselje starijeg gvozdenog doba na Gradini je trajalo od oko 850. do oko 250. godine p.n.e. Gradina je naseljavana i tokom mlađeg gvozdenog doba – Latena, tokom perioda antike i tokom srednjeg veka.

   Bosutska kulturna grupa je u svom zenitu rezultirala jakim plemenskim formacijama u dolinama Save i Bosuta. One mogu da se vežu za Breuke i Amantine. Njihovo teritorijalno rasprostiranje u latenskom periodu može se odrediti samo posredno na osnovu kasnijih izvora.
      Može se pretpostaviti da se oblast Amantina prostirala zapadno od Sirmijuma, a da su Breuci živeli u dolini Save i Bosuta, zapadno i južno od Amantina. Za Breuke se mogu vezati velika praistorijska naselja u dolini Save, oko ušća Drine i Bosuta. Neki autori smatraju da je Gradina na Bosutu bila administrativno i vojno sedište Breuka. 
       Krajem 4. i početkom 3. veka p.n.e, sa prostora severne Panonije, u dolinu Save i Dunava se doseljavaju Kelti. Oni su sa donje Save i iz Podunavlja vršili pohode na jug, čiji je krajnji ishod bio napad na Delfe 279. godine p.n.e. Posle poraza u Grčkoj ostatak Kelta se vratio u Podunavlje, gde su obrazovali Velike i Male Skordiske. 
     Istorijski izvori, sa određenom nesigurnošću, stavljaju prvo prisustvo rimske vojske u Sremu u vreme Oktavijanovih ilirskih ratova od 35-33. godine p.n.e. Konačno osvajanje oblasti na donjoj Savi može se vezati za Tiberijev rat 13-9. godine p.n.e., koji Svetonije Trakvil spominje kao Tiberijevu pobedu na Breucima i Delmatima. Iako su detalji oko ovog rata nepoznati, poznat je njegov ishod – panonska plemena su pokorena, ali ne i umirena. U naredne dve decenije započinje pacifikacija oblasti Srema, da bi do novog sukoba došlo 6. godine nove ere.
   Posle Tiberijevog pohoda, Panonija bila relativno umirena. Uživajući svoje berićete sa jedne strane, polako je prihvatala romanizaciju, dok je sa druge strane jačala svoja patriotska osećanja. U vreme kada je Tiberije otpočeo rat sa germanskim kraljem Marobaudom, i za taj pohod počeo da regrutuje panonsku omladinu, buknuo je ustanak u dolini Save i u oblasti dalmatskih plemena. 
    Ustanak je izazvao veliku zabrinutost u Rimu, jer je ustanike, prema izvorima, činilo oko 200 000 pešaka i 9 000 konjanika. Neki pisci upoređuju opasnost od prodora pobunjenika u Italiju s onom u vreme Hanibala. U dramatičnom govoru u Senatu, Avgust je upozoravao da ustanici za deset dana mogu stići do Rima. Velej Paterkul, savremenik događaja i Tiberijev oficir, navodi da je ustanak zahvatio celu Dalmaciju i Panoniju, od Save do Jadranskog mora. Da izvori ne preteruju u broju ustanika govori i broj legija koje su Rimljani koncentrisali u Panoniji – smatra se da je bilo ukupno 11 legija u Iliriku koje su bile angažovane na savladavanju ustanika. 
    Posle neuspele opsade centara rimske uprave u Dalmaciji i Panoniji, Saloni i Sirmijumu, pobunjeni Delmati su, pod svojim vođom Batonom, krenuli prema Panoniji da bi se spojili sa pobunjenim Panoncima. Delmatski i panonski Baton su zajedno zauzeli Alma Mons, današnju Frušku Goru. Kod današnjeg sela Ležimira, na obroncima Fruške Gore, otkriven je lokalitet Velika Gradina, za koji je arheolog Dragan Popović smatrao da je bio Batonov logor.
     Borbe u Panoniji su potrajale još dve godine i vođene su promenljivim uspehom. Posle zauzimanja Alma Monsa ustanici su pobedili i u bici kod Volcejskih bara (kod današnjih Vinkovaca).
     Vremenom snaga ustanika je postepeno slabila. To nije bila organizovana vojska sa čvrstom komandom, već pobunjeni narod koji je još uvek živeo na poljima, organizovan po rodovima, i skupljao se pod zajedničku komandu jedino dok traje rat. Iscrpljeni ratom, glađu i bolešću, Panonci su se predali na reci Batinusu. Vođa Panonaca Baton prešao je na rimsku stranu i tako zadržao pravo da vlada u plemenu Breuka. Predaja ga je obavezivala na dve stvari: prvo, da pomogne Rimljanima u daljem ratu protiv pobunjenika, drugo da preda taoce kao garanciju svoje lojalnosti. Zbog toga je bio ubijen po naređenju delmatskog vođe ustanika. Borbe su nastavljene s Delmatima, u planinama između Save i Jadranskog mora.
       Posle ugušenja ustanka započela je surova i snažna pacifikacija oblasti Srema. 
     Snaga plemena Breuka je razbijena regrutovanjem u auksilije. Organizovano je ukupno sedam jedinica iz ovog plemena: I Breucorum Equitata, II Breucorum Equitata, III Breucorum, IV Breucorum, V Breucorum, VI Breucorum, VII Breucorum C.R. Equitata. Svakako da je u dolinama Save, Bosuta i Drine ostalo nešto Breuka. O nastavku života na mestu ranijeg naselja govore i nalazi sa bosutske Gradine, gde se kontinuitet stanovanja prati i kroz period antike.

nadgrobna stela
Nadgrobna stela jednog Breuka, pripadnika kohorte I Pannoniorum, pronađena u Bingerbriku (Nemačka)

     Plemena Amantina i Sirmijenza su organizovana u civitates peregrinae sa središtem u Sirmijumu. Određeni broj pripadnika plemena Amantina i Breuka su odvedeni u Emonu kao taoci. Skordisci su, kao rimski saveznici, bili pošteđeni ove oštre pacifikacije. Oni su se organizovali u civitas Scordiscorum, sa centrom u Akuminkumu (Stari Slankamen).
     Po krvavom ugušenju dalmatsko-panonskog ustanka Ilirik je podeljen na dve provincije: Illyricum Superius (Dalmaciju) i Illyricum Inferius (Panoniju). U Panoniji su se 14. godine nalazile tri rimske legije, čiji je zadatak bio da grade puteve i mostove. 
      Već sredinom 1. veka, kada su oslabljena domorodačka plemena organizovana u administrativne zajednice čime im je ograničena moć, počela su dodeljivanja poseda isluženim legionarima u području Srema. 
     Do danas je na teritoriji opštine Šid otkriven veći broj lokaliteta koji se mogu povezati za poljska dobra – ville rustice i latifundije. Manji broj ovih vila je bio u carskom domenu dok je većina bila u privatnom posedu i pripadala je porodicama isluženih veterana. Zbog ovakve teritorijalne organizacije ali i blizine Sirmijuma i Cibala, nije bilo potrebe za stvaranja gradskih centara na teritoriji današnje opštine Šid. U okviru ovih vila nalazili su se domorodačka i romanizovana naselja (vikusi, pagusi) koja su sada bila uključena u ekonomiju ovih imanja.

Autor teksta: Radovan Sremac

(Autorska prava zadržana. Zabranjeno je korišćenje materijala bez dozvole vlasnika sajta)

Gradina na Bosutu

Gradina na Bosutu

     Gradina je jedan od najznačajnijih arheoloških lokaliteta u Srbiji. Nalazi na levoj obali Bosuta, u ataru sela Vašice kod Šida.
     Ovaj lokalitet je nauci poznat punih 155 godina. Davne 1859. godine za Gradinu je zabeleženo: „Između selah Batrovacah i male Vasce, na obali Bosuta vidit je također tragove bedemah, šamacah i razrušenih zidinah, i to je mjesto ondašnjemu puku poznato pod imenom „Gradina“. Sudeći po obsegu razvalinah i po lijepom položenju mjesta i ciele one okolice, morao je i ovdje biti njekoč znameniti grad“. 
     Gradina je kao arheološki lokalitet ponovo zabeležena 1880. godine, kada je preko nje prokopavan prilaz mostu: „Doznao sam, da se kod Batrovaca most preko Bosuta pravi, da se tamo toga radi njeka gradina razkapa, i da se je već mnogo drevnosti iznašlo. Nisam mogao prigorjeti, da se naše stvari u tuđinu raznašaju, nađem kola, pak tamo. Ali kad na gradinu, imam što viditi. Gradina se zove, ali su to ogromne mogile (humci), od kojih je jednu sa strane mjernik do dva metra dubljine prokopati dao. Tu se opažaju tri, jedan povrh drugoga, ognjišta; a izkopano je mnogo predmeta predhistoričke dobe“.
     Prva zaštitna istraživanja lokaliteta vršena su u periodu od 1964. do 1965. godine. Organizovao ih je Muzej Srema iz Sremske Mitrovice. Istraživanja su vršili Petar Milošević, Dragan Popović i Nikola Tasić. Zahvaljujući ovim istraživanjima, Nikola Tasić je definisao Bosutsku grupu, kao specifičnu kulturnu pojavu u okviru široko rasprostranjenog Basarabi kompleksa starijeg gvozdenog doba. Gradina je postala eponimni lokalitet za ovu kulturnu grupu i svrstala se u lokalitet od evropskog značaja. 
     U periodu od 1975. do 1988. godine organizovana su sistematska istraživanja Gradine na Bosutu. Nosilac projekta je bio Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Sremske Mitrovice, uz saradnju sledećih institucija: Galerija slika „Sava Šumanović“ Šid, Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture Vojvodine iz Novog Sada, Vojvođanski muzej iz Novog Sada, Narodni muzej iz Kikinde, Gradski muzej Sombor, Muzej Srema iz Sremske Mitrovice, Balkanološki institut SANU Beograd i Arheološki institut Beograd. Istraživanjima su rukovodili Dragan Popović, Nikola Tasić i Predrag Medović. 

ekipa arheologa na gradini oko 1978 (1)
Ekipa arheologa na Gradini, 1970-ih

     Jeseni 2013. g., nakon pauze od 25 godina, ponovo su vršena istraživanja zaštitnog karaktera. Istraživanja je obavio Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Sremske Mitrovice.
    Gradina ima elipsoidni oblik, dimenzija oko 200 h 40 m. Sa severozapadne i zapadne strane lokalitet ograničava vodotok Struga. Sa južne strane se nalazi reka Bosut, a sa severne veštački formiran odbrambeni rov. U određenom istorijskom momentu lokalitet je pomoćnim poprečnim rovom podeljen na dva dela nejednakih dimenzija. Istočni manji deo lokaliteta je nazvan Gradac. Može se pretpostaviti da je ovaj deo naselja imao posebnu namenu, zbog čega je bio i dodatno obezbeđen odbrambenim rovom. Sve do izgradnje savremenog puta Vašica-Batrovci i zatrpavanja dela odbrambenog rova, Gradina je bila svojevrsno ostrvo. 
        Gradina je sukcesivno naseljavana oko 7000 godina. Arheološka istraživanja su utvrdila sledeću hronološko-stratigrafsku sliku:
I neolit – prvo naselje na Gradini je formirano je u periodu finalnog neolita a njegovi stanovnici su bili nosioci sopotsko-lenđelske grupe. Posle ovog neolitskog naselja Gradina je ostala nenaseljena.
II eneolit – iz perioda bakarnog doba otkriveno je samo jedno naselje, a ono je pripadalo grupi Boleras-Černavoda. Eneolitsko naselje je bilo manjeg obima u odnosu na neolitsko i nalazilo se na centralnom delu Gradine.
III bronzano doba – najveće naselje bronzanog doba na Gradini pripadalo je nosiocima vinkovačke grupe ranog bronzanog doba. Posle vinkovačkog naselja otkriveni su stambeni horizonti kasne vatinske grupe. U srednjem bronzanom dobu na Gradini su imali manje naselje nosioci Szeremle, Dubovac i Belegiš grupe. Poslednji tragovi života u bronzanom dobu vezani su za grupu Gava-Belegiš II.
IV Starije gvozdeno doba – starije gvozdeno doba je stratigrafski najbogatiji period na ovom lokalitetu. Zahvaljujući tome, kao i bogatstvu nalaza, uočena je posebna praistorijska grupa – bosutska grupa. U okviru bosutske kulturne grupe starijeg gvozdenog doba, rasprostranjene u Vojvodini, severnoj Srbiji i većem delu rumunskog Banata, uočene su tri razvojne: 1. Bosut IVa-Kalakača (850-750. g. p.n.e.), 2. Bosut Ivb-Basarabi (750-500. g. p.n.e.), 3. Bosut IVc-naselje sa kanelovanom keramikom i sivom keramikom „Sremske grupe“ (500-250. g. p.n.e.). Pretpostavlja se da je naselje u ovom periodu imalo preko 2000 stanovnika.
V Mlađe gvozdeno doba – najmlađi horizont praistorijskih naselja na Gradini pripada latenskom periodu. Naselje je zahvatalo celu površinu Gradine, ali i predgrađe sa radionicom za proizvodnju keramike i nekropolom. Bosutska kulturna grupa je u svom zenitu rezultirala jakim plemenskim formacijama u dolinama Save i Bosuta. One mogu da se vežu za Breuke i Amantine. Prema dosadašnjim rezultatima može se zaključiti da je Gradina na Bosutu predstavljala jedno od najznačajnijih kasnolatenskih utvrđenja u zapadnim oblastima Skordiska. Latensko naselje na Gradini pripada periodu oppidum-a koji se u ovim krajevima završava u vreme rimskog osvajanja krajem I veka p.n.e. ili početkom nove ere. Neki autori smatraju da je Gradina bila administrativni i politički centar plemena Breuka, i samim tim da je odigrala veoma značajnu ulogu u velikom Dalmatsko-panonskom ustanku 6-9. godine.
VI Gradina u istorijskom periodu – neposredno sa zapadne strane odbrambenog rova, na obali Struge, mestimično se nalaze fragmenti rimske keramike i metala. Sa Gradine i iz njene bliže okoline potiču pojedinačni nalazi iz vremena Seobe naroda koji upućuju na postojanje određenog naselja i u toku ranog srednjeg veka. Na lokalitetu je otkriveno groblje iz XVI-XIX vek, dok su u odbrambenom rovu pronađeni jednostavni objekti iz perioda XIV-XV veka. Verovatno se radi o selu Mala Vašica koja je u izvorima prvi put zabeležena 1430. godine. Vašica se na Gradini nalazila sve do oko 1710-1715. godine, kada je preseljena na današnju lokaciju. 
     Osnovu za svako buduće istraživanje Gradine na Bosutu i praistorije ovog regiona predstavlja arheološka zbirka u Šidu koju čini preko 5500 predmeta. Gradina na Bosutu je postala je nezaobilazan činilac u proučavanju praistorije cele jugoistočne Evrope. Ova činjenica, ali i podatak da je istraženo manje od 10 % lokaliteta, obavezuju nauku da nastavi istraživanje bosutske Gradine a celokupno društvo da sa najvećom odgovornošću pristupi čuvanju i prezentaciji lokaliteta.

Autor teksta: Radovan Sremac

(Autorska prava zadržana. Zabranjeno je korišćenje materijala bez dozvole vlasnika sajta)