Jubilej Šida – dva i po veka od dobijanja statusa grada

          Pre 242 godina, 17. maja 1773. godine, carica Marija Terezija dodelila je Šidu status grada.

2 (1)
Centar Šida pre rušenja 1960-ih godina

          Prvi siguran pomen Šida potiče sa jedne vojne karte iz 1702. godine. Od tada pa sve do 1745. godine Šid je bio u okviru Vojne granice. Te godine je potpao pod komorsku (civilnu) upravu. Od tada se, u ekonomskom pogledu, Šid nalazio pod Dvorskom komorom a u sudsko-upravnom pod Sremsku županiju. Seljacima je ostavljena sloboda izbora – da ostanu u Šidu pod komorskom upravom ili da pređu u neko mesto u Vojnoj granici pod vojnu upravu. Nastala je veoma teška situacija jer su pokrenute migracije koje će trajati narednih petnaest godina, sve dok ih austrijska vlast nije konačno obustavila zvaničnom zabranom 1759. godine.

sidski knez
Pečat šidskog kneza sa kraja 18. veka

          Iako se posed seljaka vremenom povećavao, u ekonomskom pogledu stanovništvo Šida se nalazilo u relativno teškom položaju. Prema popisu iz 1752. godine najveći broj seljaka je posedovao 2 jutra zemlje, dok su domovi sa dva ili tri odrasla muškarca posedovala 4-10 jutara. Prema popisu iz 1758. godine seljačko domaćinstvo u Šidu u proseku je posedovalo 8 jutara oranica i 2,5 kose livada. Istovremeno se povećavao i broj zanatlija i trgovaca – 1752. godine ih je bilo 4, a 1775. 25.

          Oko 1770. godine prilike u Šidu su bile dosta povoljne. Šiđani su odlučili da započnu izgradnju novog i većeg hrama Svetog oca Nikolaja, za šta su i dobili dozvolu od Namesničkog veća.

          Uzimajući u obzir napredak Šida i koristi koje je Dvorska komora mogla da ima od toga, inspektor Ferdinand Bongard je podneo zahtev da se Šid proglasi komorskim gradom. Bongard je izvestio Komoru da se Šid nalazi na carskom drumu, da je najveći od svih komorskih sela u Sremu pa zaslužuje status trgovišta i privilegiju za slobodno održavanje godišnjih vašara (privilegium nundiale). Na vašarima bi seljaci najbolje mogli da prodaju svoju robu, što bi donelo korist (prihod) i Komori, jer bi njoj pripadale takse od vašara i točenja pića za vreme njihovog održavanja. Predložio je da se vašari održavaju tri puta godišnje – 19. marta na Josipovo, 10. avgusta na Sv. Lovru i 1. novembra na Svisvete.

pocetni deo teksta sidskih privilegija
Početak teksta šidskih privilegija

          Kako je predlog dobio podršku i Virovitičke i Požeške županije, iznet je pred caricu. Maja meseca 1773. godine Marija Terezija je potvrdila privilegiju za Šid – da ima status grada i da održava vašare. Tekst ove privilegije je kasnije ispisan na mermernim pločama koje su okačene u opštinsku zgradu. Ove ploče su uništile ustaše u vreme tzv. NDH.

          Posle dobijanja statusa grada, počinje nagli uspon Šida. Sedamdesetih godina 18. veka komorska uprava u Šidu i Berkasovu bližila se kraju. Stanovništvo ovih mesta je izgleda predosetilo šta im se sprema, pa je 1775. godine pokrenulo kolektivnu akciju da zadrže svoj komorski status. Šid i ostalih šest komorskih sela (u Sremu), uključujući i skoro čisto katoličke Kukujevce i Gibarac, uputio je molbu karlovačkom mitropolitu moleći ga da podrži njihovu inicijativu kod carice i molbu da se ispoštuju njihove zasluge u ratovima. Mitropolit je toplo preporučio ovu molbu seljaka, ali sve je bilo uzalud. U Beču su već čvrsto odlučili da komorska sela u Sremu podele spahijama. Od Šida i Berkasova 1777. godine formirano je „Šidsko vlastelinstvo“ pod upravom Križevačke biskupije.

Hronologija prvih 200 godina Šida:
1702. Šid je ucrtan na mapi Vojvodstva Srema
1704. Prvi pomen hrama Svetog oca Nikolaja u Šidu
1715. Prvi pomen srpske škole u Šidu (školu je tada vodio protoprezviter Kiril Miković)
1721. Prvi pomen Jevreja u Šidu
1722. U Šidu je popisano 227 porodica.
1731. U Šidu je rođen Simeon Piščević, general-major i pisac, sin šidskog kapetana.
1733. Šid se pominje kao sedište protoprezviterijata sa 113 kuća i 506 stanovika (273 muškaraca i 233 žena). Crkva se pominje kao veoma stara, građena od pletera, pa je započeta gradnja nove zidane crkve
1740. U 13 kuća u Šidu se pojavila kuga.
1745. Šid izlazi iz Vojne granice i potpada pod civilnu upravu. U mestu, pre izlaska iz Vojne granice, postoji 106 domova.
1746. Prvi popis Šida pod civilnom upravom – postoji 88 domaćinstava
1750. U Šidu postoji 237 domova
1755. U Šidu postoji 199 domova. Episkop Partenije je osveštao novi hram Svetog oca Nikolaja (sagrađena je samo lađa bez tornja).
1766. U Šidu postoji 225 domova.
1773. Šid postaje Komorski grad i dobija pravo održavanja godišnjih vašara
1775. U Šidu postoji 216 domova. Fidrih fon Taube pominje Šid i objašnjava značenje imena: Schid–Schiid–Štit.
1780. Šid ima 2185 stanovnika: 2079 pravoslavnih, 45 katolika, 61 nepoznate vere
1785. Završen je hram Svetog oca Nikolaja.
1787. Šid ima 360 kuća, sa 349 porodica i 2187 stanovnika
1788. U Šidu su rođeni Jakov Grčić, profesor i direktor Karlovačke gimnazije; i Filip Nedeljković, trgovac, vlasnik trgovina Philip Nedelkovits & Söhne u Pešti, Beču i Novom Sadu.
1791. U Šidu postoji 329 pravoslavnih kuća i 1920 pravoslavnih stanovnika
1798. U Šidu su venčani iločki knez Lazar Jovanović i šiđanka Julijana Slavuj, roditelji arhiepiskopa Beogradskog i mitropolita srpskog Petra Jovanovića.
1800. U Šidu postoji 380 domova
1803. U Šid se doseljava 40 rusinskih porodica (210 osoba)
1808. Šid ima 2647 stanovnika: 2552 pravoslavnih, 95 katolika, 218 unijata
1814. U Šidu je rođen Pavel Grčić, advokat i saborski poslanik.
1822. Šid ima 469 porodica i 2877 stanovnika.
1833. U Šidu je rođen Georgije-Đoka Simunović, član Matice srpske, utemeljivač Srpske književne zadruge u Beogradu, jedan od osnivača Srpske banke u Zagrebu.
1836. Epidemija kolere u Šidu.
1842. U Šidu postoji 425 domova (nisu uračunate rusinske porodice)
1848/9. Šid je jedan od centara narodnog pokreta u Sremu. U mestu se nalazi 579 vojno sposobnih Srba i 22 vojno sposobna Rusina.
1848. Na Majskoj skupštini prisustvuju Šiđani: Adam Dragosavljević, Toma Simunović, Tanasije Dančelović, Ignjat Longinović, Petar Panajotović, Sofronije Miković i Petar Klajić.
1849. Osnovana je čitaonica u Šidu
1850. August Kozjak otvara prvu apoteku u Šidu
1851. U Šidu je rođen Milivoje Mauković, ilustrator, osnivač srpskog stripa
1852. Vuk Stefanović Karadžić boravi u Šidu
1859. U Šidu je rođen dr Dragutin Grčić, kraljevski javni beležnik u Šidu, predsednik Srpskog crkvenog pevačkog društva Javor-gusle, jedan od osnivača Srpske banke u Zagrebu i osnivač Šidske štedionice.
1860. Šid ulazi u sastav novoformirane Sremske županije
1864. Šid ima 608 domaćinstava.
1869. U Šidu je rođen Isidor Isa Velikanović, prevodilac, komediograf, satiričar.
1871. Formiran je Šidski srez/kotar.
1874. Šid ima 3377 stanovnika.
1876. Osnovano je Srpsko crkveno pevačko društvo Javor-gusle. U Šidu je rođen dr Milan Kostić, upravnik kaznenog zavoda u Mitrovici, veliki župan Županije Sremske, načelnik Ministarstva pravde i potpredsednik Samostalne demokratske stranke.
1875. Šid je dobio Kraljevski kotarski sud.
1877. U Šidu je rođen Vitomir Korać, političar, član Socijaldemokratske stranke.
1880. Šid ima 653 kuća sa 3444 stanovnika (2492 pravoslavnih, 427 grkokatolika, 431 rimokatolika, 40 luterana, 14 kalvina, 39 jevreja, 1 inoverac). Osnovano lovačko društvo u Šidu.
1881. Izlazi prvi broj časopisa „Đavolan“ izdavača Milivoja Maukovića.
1886. U okviru „nove“ Sremske županije formiran je Šidski kotar. U Šidu je rođen Isidor Cankar, pisac, istoričar umetnosti, diplomata, publicista i prevodilac
1887. Umro je veliki šidski dobrotvor Aleksa Đorđević.
1888. Šid postaje sedište izbornog kotara
1890. Šid ima 4128 stanovnika (2729 pravoslavnih, 427 grkokatolika, 431 rimokatolika, 40 luterana, 14 kalvina, 39 jevreja, 1 inoverac)
1891-3. Šid dobija prugu i svratište „Čubura“.
1894. U Šidu je rođen Ilija Bašičević Bosilj, jedan od najznačajnijih predstavnika svetske marginalne umetnosti.
1900. U Šid se sa roditeljima doseljava četvorogodišnji Sava Šumanović.

(Autorska prava zadržana. Zabranjeno je korišćenje materijala bez dozvole vlasnika sajta)

Gospođice i mlada gospoda u šidskom kulturnom letu pre više od 120 godina

          U skladu sa svojim društvenim statusom i porodičnim ugledom, šidska omladina je učestvovala u raznim društvenim aktivnostima u gradu. Kao primer toga možemo uzeti jedan plakat iz poslednje decenije 19. veka kojim se najavljuju dve predstave Dobrovoljnog pozorišnog društva srpske crkvene pevačke družine „Javor-gusle“ u Šidu. Predstave su odigrane u gostioni posednika Milana Šaloša (1860, Šid – 1928, Šid) 15. (27) avgusta 1893. godine sa početkom u 8 časova.

s2
Gostiona Milana Šaloša

          Te večeri je odigrano dve predstave. Prva je bila Školski nadzornik, šaljiva igra sa pevanjem u jednom činu od Koste Trifkovića a druga Pola vina pola vode, takođe šaljiva igra sa pevanjem u jednom činu od Koste Trifkovića.

STEVAN TUBIC OKO 1895
Stevan Tubić

          U prvoj predstavi je glumilo šest osoba. Lik školskog nadzornika Popovića igrao je dr Emil Milan Kostić (1865, Stare Šove – 1941, Šid), šidski lekar. Seoskog učitelja Petrovića igrao je šidski kupec (trgovac) Dušan Maksimović. Učiteljevu suprugu Katu je glumila gospođica Ana Stanićeva (1873, Šid – 1906, Šid), kćerka šidskog trgovca Teodora Stanića, a kasnije supruga gruntovnog činovnika Nikolaja Divjaka. Kćerku učitelja Petrovića igrala je Mileva Mica Cvejićeva (1878, Šid – 1954, Zagreb), kćerka šidskog trgovca Čedomira Cvejića a kasnije supruga Stevana Tubića. Svršenog pripravnika Stanka igrao je već pomenuti Stevan Tubić (1873, Šid – 1954, Zagreb), budući višedecenijski direktor Srpske banke u Zagrebu, inače ujak akademskog slikara Save Šumanovića. I na kraju, pisara Pisarevića igrao je Jovan Živković (1858, Mitrovica – 1918, Šid).

MILENA CVEJIC oko 1895
Mileva Cvejić

          Po završetku prve predstave odigrana je druga predstava Pola vina pola vode. U ovom delu igralo je samo četiri osobe i to: udovicu Mariju Petrovićku igrala je Jelena Novakovićeva (rođ. 1875), kćerka beležnika i kraljevskog poštara Mihaila Novakovića; njenu sobaricu Sofku igrala je Olga Stefanović (1876, Mitrovica – 1969, Sr. Karlovci), kćerka mitrovačkog trgovca Georgija Stefanovića i šidske posednice Milice rođ. Mauković; Lazu Popovića je odigrao Jovan Šumanović (1873, Šid – 1930, Šid), magistar farmacije i posednik, a njegovog slugu Jovana igrao je Đorđe Anastasijević (1866, Vilovo – 1897, Šid), opštinski činovnik i sin šidskog paroha Joakima.

????????????????????????????
Olga Stefanović

            Mora se napomenuti da je ulaznica za prvi red koštala 70 novčića, za drugi red 50 novčića a za stajanje 40 novčića.

          Na kraju da skrenemo pažnju i na činjenicu da se u godinama nakon ove predstave Stevan Tubić oženio sa Milevom Cvejić a Milan Kostić sa Olgom Stefanović. Da li su na to uticale emocije iskazane u toku ove tople avgustovske večeri 1893. godine ostaće nepoznato.

Scan0002

(Autorska prava zadržana. Zabranjeno je korišćenje materijala bez dozvole vlasnika sajta)