Gradina na Bosutu

Gradina na Bosutu

     Gradina je jedan od najznačajnijih arheoloških lokaliteta u Srbiji. Nalazi na levoj obali Bosuta, u ataru sela Vašice kod Šida.
     Ovaj lokalitet je nauci poznat punih 155 godina. Davne 1859. godine za Gradinu je zabeleženo: „Između selah Batrovacah i male Vasce, na obali Bosuta vidit je također tragove bedemah, šamacah i razrušenih zidinah, i to je mjesto ondašnjemu puku poznato pod imenom „Gradina“. Sudeći po obsegu razvalinah i po lijepom položenju mjesta i ciele one okolice, morao je i ovdje biti njekoč znameniti grad“. 
     Gradina je kao arheološki lokalitet ponovo zabeležena 1880. godine, kada je preko nje prokopavan prilaz mostu: „Doznao sam, da se kod Batrovaca most preko Bosuta pravi, da se tamo toga radi njeka gradina razkapa, i da se je već mnogo drevnosti iznašlo. Nisam mogao prigorjeti, da se naše stvari u tuđinu raznašaju, nađem kola, pak tamo. Ali kad na gradinu, imam što viditi. Gradina se zove, ali su to ogromne mogile (humci), od kojih je jednu sa strane mjernik do dva metra dubljine prokopati dao. Tu se opažaju tri, jedan povrh drugoga, ognjišta; a izkopano je mnogo predmeta predhistoričke dobe“.
     Prva zaštitna istraživanja lokaliteta vršena su u periodu od 1964. do 1965. godine. Organizovao ih je Muzej Srema iz Sremske Mitrovice. Istraživanja su vršili Petar Milošević, Dragan Popović i Nikola Tasić. Zahvaljujući ovim istraživanjima, Nikola Tasić je definisao Bosutsku grupu, kao specifičnu kulturnu pojavu u okviru široko rasprostranjenog Basarabi kompleksa starijeg gvozdenog doba. Gradina je postala eponimni lokalitet za ovu kulturnu grupu i svrstala se u lokalitet od evropskog značaja. 
     U periodu od 1975. do 1988. godine organizovana su sistematska istraživanja Gradine na Bosutu. Nosilac projekta je bio Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Sremske Mitrovice, uz saradnju sledećih institucija: Galerija slika „Sava Šumanović“ Šid, Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture Vojvodine iz Novog Sada, Vojvođanski muzej iz Novog Sada, Narodni muzej iz Kikinde, Gradski muzej Sombor, Muzej Srema iz Sremske Mitrovice, Balkanološki institut SANU Beograd i Arheološki institut Beograd. Istraživanjima su rukovodili Dragan Popović, Nikola Tasić i Predrag Medović. 

ekipa arheologa na gradini oko 1978 (1)
Ekipa arheologa na Gradini, 1970-ih

     Jeseni 2013. g., nakon pauze od 25 godina, ponovo su vršena istraživanja zaštitnog karaktera. Istraživanja je obavio Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Sremske Mitrovice.
    Gradina ima elipsoidni oblik, dimenzija oko 200 h 40 m. Sa severozapadne i zapadne strane lokalitet ograničava vodotok Struga. Sa južne strane se nalazi reka Bosut, a sa severne veštački formiran odbrambeni rov. U određenom istorijskom momentu lokalitet je pomoćnim poprečnim rovom podeljen na dva dela nejednakih dimenzija. Istočni manji deo lokaliteta je nazvan Gradac. Može se pretpostaviti da je ovaj deo naselja imao posebnu namenu, zbog čega je bio i dodatno obezbeđen odbrambenim rovom. Sve do izgradnje savremenog puta Vašica-Batrovci i zatrpavanja dela odbrambenog rova, Gradina je bila svojevrsno ostrvo. 
        Gradina je sukcesivno naseljavana oko 7000 godina. Arheološka istraživanja su utvrdila sledeću hronološko-stratigrafsku sliku:
I neolit – prvo naselje na Gradini je formirano je u periodu finalnog neolita a njegovi stanovnici su bili nosioci sopotsko-lenđelske grupe. Posle ovog neolitskog naselja Gradina je ostala nenaseljena.
II eneolit – iz perioda bakarnog doba otkriveno je samo jedno naselje, a ono je pripadalo grupi Boleras-Černavoda. Eneolitsko naselje je bilo manjeg obima u odnosu na neolitsko i nalazilo se na centralnom delu Gradine.
III bronzano doba – najveće naselje bronzanog doba na Gradini pripadalo je nosiocima vinkovačke grupe ranog bronzanog doba. Posle vinkovačkog naselja otkriveni su stambeni horizonti kasne vatinske grupe. U srednjem bronzanom dobu na Gradini su imali manje naselje nosioci Szeremle, Dubovac i Belegiš grupe. Poslednji tragovi života u bronzanom dobu vezani su za grupu Gava-Belegiš II.
IV Starije gvozdeno doba – starije gvozdeno doba je stratigrafski najbogatiji period na ovom lokalitetu. Zahvaljujući tome, kao i bogatstvu nalaza, uočena je posebna praistorijska grupa – bosutska grupa. U okviru bosutske kulturne grupe starijeg gvozdenog doba, rasprostranjene u Vojvodini, severnoj Srbiji i većem delu rumunskog Banata, uočene su tri razvojne: 1. Bosut IVa-Kalakača (850-750. g. p.n.e.), 2. Bosut Ivb-Basarabi (750-500. g. p.n.e.), 3. Bosut IVc-naselje sa kanelovanom keramikom i sivom keramikom „Sremske grupe“ (500-250. g. p.n.e.). Pretpostavlja se da je naselje u ovom periodu imalo preko 2000 stanovnika.
V Mlađe gvozdeno doba – najmlađi horizont praistorijskih naselja na Gradini pripada latenskom periodu. Naselje je zahvatalo celu površinu Gradine, ali i predgrađe sa radionicom za proizvodnju keramike i nekropolom. Bosutska kulturna grupa je u svom zenitu rezultirala jakim plemenskim formacijama u dolinama Save i Bosuta. One mogu da se vežu za Breuke i Amantine. Prema dosadašnjim rezultatima može se zaključiti da je Gradina na Bosutu predstavljala jedno od najznačajnijih kasnolatenskih utvrđenja u zapadnim oblastima Skordiska. Latensko naselje na Gradini pripada periodu oppidum-a koji se u ovim krajevima završava u vreme rimskog osvajanja krajem I veka p.n.e. ili početkom nove ere. Neki autori smatraju da je Gradina bila administrativni i politički centar plemena Breuka, i samim tim da je odigrala veoma značajnu ulogu u velikom Dalmatsko-panonskom ustanku 6-9. godine.
VI Gradina u istorijskom periodu – neposredno sa zapadne strane odbrambenog rova, na obali Struge, mestimično se nalaze fragmenti rimske keramike i metala. Sa Gradine i iz njene bliže okoline potiču pojedinačni nalazi iz vremena Seobe naroda koji upućuju na postojanje određenog naselja i u toku ranog srednjeg veka. Na lokalitetu je otkriveno groblje iz XVI-XIX vek, dok su u odbrambenom rovu pronađeni jednostavni objekti iz perioda XIV-XV veka. Verovatno se radi o selu Mala Vašica koja je u izvorima prvi put zabeležena 1430. godine. Vašica se na Gradini nalazila sve do oko 1710-1715. godine, kada je preseljena na današnju lokaciju. 
     Osnovu za svako buduće istraživanje Gradine na Bosutu i praistorije ovog regiona predstavlja arheološka zbirka u Šidu koju čini preko 5500 predmeta. Gradina na Bosutu je postala je nezaobilazan činilac u proučavanju praistorije cele jugoistočne Evrope. Ova činjenica, ali i podatak da je istraženo manje od 10 % lokaliteta, obavezuju nauku da nastavi istraživanje bosutske Gradine a celokupno društvo da sa najvećom odgovornošću pristupi čuvanju i prezentaciji lokaliteta.

Autor teksta: Radovan Sremac

(Autorska prava zadržana. Zabranjeno je korišćenje materijala bez dozvole vlasnika sajta)

Leave a Reply