Cincari – zaboravljeni Šiđani

Kada se govori o izgradnji građanstva kroz trgovinu i zanatstvo na teritoriji koju danas zovemo Vojvodina, nezaobilazni faktor su Cincari. Gotovo da nije bilo grada, varoši i sela na ovom prostoru u kojem nije bila barem jedna cincarska porodica. U mestima gde je većina stanovnika srpskog porekla orijentisana na poljoprivredu, najčešći nosioci trgovine i zanatstva uz Jevreje su bili Cincari. U dokumentima i matičnim njigama često su nazivani i Grci, Bugari itd. Ni Šid u tome nije bio izuzetak. Brojnu srpsku populaciju koja je i osnovala Šid, obogatili su na samom početku 18. veka Jevreji a nešto kasnije i Cincari.

Cincari su romanski su narod na Balkanskom poluostrvu. Žive pretežno u severnoj Grčkoj, Albaniji, Makedoniji i Bugarskoj. Nemaju svoju državu. U Makedoniji su koncentrisani oko Bitolja, Kruševa i Ohrida. U prošlosti, centralno mesto im je bio grad Moskopolje u istočnoj Albaniji. Cincari govore cincarskim jezikom, koji pripada romanskoj grupi indoevropske porodice jezika. Religiozno opredeljeni Cincari su uglavnom pravoslavne veroispovesti. Cincara danas ima ukupno oko 250.000 i to u u Grčkoj, Rumuniji, Albaniji, Makedoniji, Bugarskoj i Srbiji.

1200px-Voskopoje_St_Athanasius2
Napuštena crkva Sv. Atanasija u Moskopolju, Albanija

U Šidu se prvi put pominju u prvoj polovini i sredinom 18. veka i to u kontekstu trgovine i crkve. Najstarija poznata cincarska porodica u Šidu je Georgijević. Tokom prve polovine 18. veka, gospodar Jeftimije Georgijević se pominje kao ktitor crkve Prenosa moštiju Sv. oca Nikolaja u Šidu (1733), zatim crkve manastira Jaska (1736, 1745) i Privine Glave (1740). Prvi pomen Jeftimija Geogijevića u Šidu je iz 1722. godine kada je zabeležen kao jedan od boljestojećih Šiđana sa posedom od 2 konja, 4 vola, 6 krava, 3 svinje, 20 košnica, 12 jutara oranice i 4 kose livade. Pretpostavka je da su Jeftini sinovi Stefan i Antonije Georgijević, rodonačelnici dve grane šidskih Georgijevića. Jeftin unuk, sin Stefana ćurčije, Grigorije je bio svešteniku Šidu 1807-1810. godine. Aleksije, unuk jereja Grigorija, bio je veliki crkveni dobrotvor. Sa suprugom Katarinom je osnovao zadužbinu sa ciljem finansijske pomoći devojkama iz šidskih srpskih zanatlijskih porodica prilikom njihove udaje, kao i srpske siročadi. Drugi Jeftin sin, trgovac Antonije, je u izvorima najčešće nazivan Antonije Grk. Kuća mu se nalazila u današnjoj ulici Svetog Save, prekoputa Galerije slika „Sava Šumanović“ Šid. Njegov najstariji sin Mihail (1750-1810) obavljao je sveštenički poziv u Šidu 1787-1807. godine, a 1807. godine dobio je zvanje protoprezvitera.

0sid (1)
Kuća Alekse Georgijevića, prva zdesna

U popisu zanatlija i trgovaca u Šidu 1763. godine se pominju sledeći Cincari: Manojlo Didin, Antonije Georgijević, Slavuja Ješić, Laza Dimić i Gavrilo čarugdžija.

Tokom maja meseca 1772. godine izvršeno je prvo prikupljanja priloga za gradnju sadašnjeg hrama Sv. Nikolaja u Šidu. Potpisnici odluke o gradnji hrama, između ostalih članova crkvenog odbora, bili su i Cincari: Slavuj Ešić, Antonije Georgijev, Rista sapundžija, Janko Nikolić, Janja Grčić i Manoilo Didić. Među priložnicima za gradnju bili su sledeći Šiđani cincarskog porekla: Antonije Georgijević, Slavuj Ešić, Janko Nikolić, Manoilo Didin, Georgije Didin, Janja Grčić, Stefan Georgijević ćurčija, Ćira Badalov Mihailović čarugdžija i Voka Panor sa ukupno 258 forinti. Cincari su redovno bili članovi crkvenog odbora u Šidu a veoma često su obavljali i funkciju epitropa (predsednika crkvene opštine). Kao epitropi se pominju sledeće osobe cincarskog porekla: 1758-1759. Antonije Živković, 1769-1773. Filip Slavujev, 1774-1776. Emanuil-Manojlo Didić, 1783. Nasta Nikolić, 1785. Kiril Mihailović Badalov, 1801-1802. Gavril Georgijević, 1869-1871. Lazar Grčić, 1872. Aleksa Đorđević Georgijević itd.

priloznici 1772
Potpisi cincarskih priložnika za gradnju šidskog hrama, 1772. g.

Istorija pomenute cincarske porodice Ješić se može pratiti počevši od njenog rodonačelnika Slavuja. U „Tefteru priložnika“ za gradnju šidske crkve iz 1772. godine pominje se „Slavuj Ešić Bugarin“ sa prilogom od 100 forinti, dok u protokolu krštenih 1762. godine piše „Slavuj Grk“. Zanimljiva je činjenica da se Slavuj uvek potpisivao grčkim pismom. Slavuj je imao sinove Filipa, Dimitrija, Andreja i Jovana, i ćerku Dionisiju. Sva četiri Slavujeva sina dobijaju po ocu prezime „Slavujev“ i to prezime zadržavaju i njihovi potomci tokom 19. veka. Slavuj je preminuo 1801. godine. Njegova unuka, Dimitrijeva ćerka Julijana se udala 1798. godine za Lazara Jovanovića iz Iloka a njen sin je bio Petar Jovanović mitropolit srpski i arhiepiskop beogradski 1833-1859. godine. Antonije Ešić Slavuj (rođ. 1807), unuk Slavujevog sina Jovana, bio je opštinski lekar u Šidu. Odselio se u Šabac sa suprugom Ružom i sinom Andrejem. Andrej je u Šapcu otvorio prvu šabačku štampariju koja je izdavala list „Šabački glasnik“. Taj list izlazi i danas. Andrej je umro u Šapcu ostavivši iza sebe tri sina i dve kćerke.

0sid (4)
Spomenik iznad porodične grobnice porodice Slavuj (Ešić)

Slavujev kum Kiril Mihailović Badalov (1735–1798) je po zanimanju bio čarugdžija (opančar). Bio je među uglednijim i imućnijim Šiđanima. Funkciju šidskog kneza je obavljao 1784, 1789, 1790. i 1791. godine, a epitropa 1785. godine. Kuća mu se nalazila na mestu dela današnje zgrade Opštine Šid pored zgrade Policijske stanice. Kiril je sa suprugom Sarom († 1812) imao šestoro dece. Danas je sačuvana grobnica Kirila Mihailovića i njegove porodice, sa spomenikom uzidanim u fasadu crkve, sa desne strane priprate. Sara Mihailović u svom testamentu, u znak zahvalnosti na pomoći kojoj joj je srpsko pravoslavna crkva u Šidu učinila, ostavlja crkvi posle smrti celokupno imanje.

0sid (2)
Spomenik iznad groba Kirila Mihailovića Badalova, južno platno hrama Prenosa moštiju Sv. oca Nikolaja u Šidu

Zbog svojih zasluga za Srpsku pravoslavnu crkvu ili zbog većih novčanih priloga, u porti šidskog hrama, koliko je poznato, sahranjene su sledeće osobe Cincarskog porekla: Marko Dimić (1735), Toda Nikolić (1775), Janko Nikolić (1776), Filip, sin Slavuja Ješića (1780), Kalina Nikolić (1788), Ekaterina, ćerka Naste Nikolića (1792), Kiril Mihailović Badalov (1798), Jovan Mihailović Badalov (1802), Manojlo Didić (1805), jerej Grigorije Georgijević (1810), protojerej Mihail Georgijević (1810), Sarom Mihailović Badalov (1812), Julijana Nikolić (1817) i Ana Mihailović Badalov (1827).

Radovan Sremac

(Autorska prava zadržana. Zabranjeno je korišćenje materijala bez dozvole vlasnika sajta)

Leave a Reply