Milivoj Mauković iz Šida

Milivoj Mauković
Milivoj Mauković

     Prezime Mauković se u Šidu prvi put pominje u popisu priložnika hramu Svetog oca Nikolaja u Šidu iz 1733. godine, gde je zapisan prilog Jovan Maukovića. U popisima Šida iz 1745. i 1746. pominje se Đorđije Mauković, 1750. Lazar Mauković knez šidski, a već 1758. godine u Šidu se pominju četiri porodične starešine odnosno četiri doma Maukovića: Nićeta, Joksim, Arsenije i Ćira (čukundeda Milivoja Maukovića). U periodu 1762-1775. godine bilo je tri doma čije starešine su Toma, Arsenije i Stefan, zatim 1790. godine Toma, Jovan i Petar itd. Već krajem 18. veka porodica pokojnog Kirila Maukovića, odnosno njegovog sina Petra, istakla se kao bogatija, verovatno zahvaljujući zanatu i trgovini. Deda Milivoja Maukovića, Mihailo, bio je šnajder. Sačuvano je jedno pismo od 04.oktobra 1839. godine u kojem Pavel Grčić, advokat i poslanik, preporučuje svom rođaku profesoru Jakovu Grčiću, direktoru gimnazije u Sr. Karlovcima, Jovana, sina Mihaila Maukovića a Milivojevog strica. Jovan Mauković će posle postati opštinski sudija i šidski knez. Drugi stric Milivoja Maukovića, Petar, bio je trgovac i jedan od najvećih priložnika “srbskom narodnom normalnom ili troklasnom učilištu šidskom”. U hramu Sv. oca Nikolaja u Šidu čuva se pozlaćeni putir koji su Petar i Aleksandra Mauković darovali ovom hramu za večni pomen svoje pokojne kćerke Angeline (1849-1867). Tetka Milivoja Maukovića, Hristina, se udala za šidskog ekonoma Joakima Acu Šumanoivća, dedu akademskog lsikara Save Šumanovića.
     Milivoj Mauković, kao što je već rečeno, je sin Hristifora-Kriste Maukovića i Katarine rođ. Forišković. Hristifor je nastavio šnajderski zanat svog oca Mihaila. Što se tiče tačnog datuma rođenja i smrti Milivoja Maukovića oni su poznati zahvaljujući protokolima krštenih i umrlih hrama Svetog oca Nikolaja u Šidu. Rođen je 1. septembra 1851. godine (datumi su dati po starom kalendaru) u Šidu, od roditelja Hristifora i Ekaterine Mauković. Kršten je 3. septembra a kum je bio Lazar Grčić, šidski trgovac i stric čuvenog novosadskog profesora Jovana Grčića i javnog beležnika i veleposednika u Šidu dr Dragutina Grčića. Milivoje Mauković je preminuo 23. decembra 1881. godine u Šidu od tuberkuloze, a sahranjen je 24. decembra na šidskom groblju.
       Mauković je venčan u Moroviću gde mu je živela buduća supruga. Kako protokoli morovićke parohije nisu sačuvani ne možemo izneti tačne podatke o venčanju. Podaci o njegovoj supruzi potiču iz Bračnog ugovora potpisanog u Moroviću 26.08. (06.09.) 1877. godine između Jovana i Kristine Knežević, roditelja neveste Sofije Knežević, i ženika Milivoja Maukovića. Sofija Knežević je rođena u Šidu 11.02.1846. godine, što potvrđuje i protokol umrlih. Posle 1848. godine Jovan Knežević se preselio u Morović, da bi se ponovo vratio u Šid, i tu umro 1882. godine.
     Milivoj Mauković i Sofija rođ. Knežević su imali troje dece – Milenka 07.05.1878-02.10.1878, Ekaterinu 19.08.1879-29.04.1969. i Hristifora rođenog kao posmrče 04.06.1882. godine. Ekaterina-Katinka se udala “kada su procvetale ljubičice na njenoj kapiji” (kako je to sama pričala Ljubici Jukić rođenoj Janković iz Šida; prim. u pitanju nisu one rane prolećne ljubičice nago letnje, iznikle od semena raznetog vetrom) 13.06.1899. godine za svršenog bogoslova Emilijana Josifovića, žitelja mitrovačkog a rođenog u Boljevcima. Ekaterina i Emilijan Josifović su imali kćerku jedinicu Nevenku, umrloj u osamnaestoj godini života od tuberkuloze (oko 1918. godine). U vreme tzv. NDH Emilijana su, kao pravoslavnog protu u Opatovcu, ustaše živog bacile u bunar u dvorištu parohijskog doma. Nakon toga popadija se vratila u Šid i jedno vreme živela u kući svojih rođaka Kozjaka, odnosno u staroj apoteci. Stariji Šiđani se sećaju gluve popadije Katinke, koja je često sedela na klupi ispred svoje stare kuće i držala na uvetu veliku trubu koja joj je pojačavala sluh. Zanimljivo je pomenuti da je Katinkin svekar, kao jedan od osnivača Sokolskog društva, primio od bugarskog cara Borisa III na poklon sablju. Na ovaj događaj podseća jedna stara fotografija na kojoj se vidi pozdrav starog Josifovića i cara Borisa III.
     Hristifor Mauković, Milivojev sin, se pominje kao pisar u Hrvatskoj. Nije poznato kada i gde je preminuo i da li je imao potomstva.
     Kuća Milivoja Maukovića, i moguće prethodno njegovog oca Hristifora, bila je u samom centru Šida, preko puta srpsko pravoslavne crkve. Građena je na trećini placa porodice Šumanović. Tu kuću je kasnije kupila porodica Janković, a cela ta ulica je srušena u famoznom rušenju šidskog centra zbog formiranja parka i gradnje velikih, estetski unakaženih i ne toliko potrebnih zgrada.

         Na velik ugled i bogatstvo ove grane familije Mauković ukazuje činjenica da su svi bili školovani, da su zauzimali visoke društvene funkcije, kao i to da su sklapali brakove sa poznatim i bogatim porodicama. Tako su na primer Maukovićevi zetovi bili direktor Velike srpske pravoslavne gimnazije u Novom Sadu Stefan Lazić, novosadski štampar Jovan Adamović, čuveni karlovački vinar Konstantin Kostić, mitrovački trgovac Georgije Stefanović, vinkovački profesor Konstantin Bošković, advokat Milan Simunović (inače unuk sestre arhiepiskopa Beogradskog i mitropolita srpskog Petra Jovanovića) itd. Važno je napomenuti da i poznati kolekcionar Pavle Beljanski potiče od ove porodice. Da je Milivoj Mauković rođen u siromašnoj porodici, kako je to do sada navođeno u literaturi, svakako ne bi bio u mogućnosti da se školuje u Minhenu, uprkos stipendiji Marije Trandafil, i da “životari” u Beču radeći kao šegrt.

     Na šidskom gradskom (srpsko pravoslavnom) groblju i danas stoji spomenik Milivoja Maukovića, isklesan od finog sjajnog crnog mermera. Odmah uz njegov grob nalazi se i grob njegovog oca Kriste, strica Jovana, dede Mihaila i babe Julijane.

Autor teksta: Radovan Sremac

(Autorska prava zadržana. Zabranjeno je korišćenje materijala bez dozvole vlasnika sajta)

Leave a Reply